Kako je nastala čokolada i kakva su njezina svojstva?

Autor: altis

Kristofor Kolumbo otkrio je čokoladu na Karibima, gdje se iskrcao tijekom svoga četvrtog putovanja u potrazi za Indijom. Napitkom čudna okusa prvi ga je ponudio astečki poglavica na nekom otoku uz koji je nakratko pristao.

Kolumbu i njegovoj posadi napitak se nije previše dopao, pa ga nisu ponovno ni kušali. To nas ne bi trebalo previše čuditi jer onakav kakvoga su ga pripremali domoroci bio je gorak i žestok.

Europljani za čokoladu nisu znali sve do 1519. godine, kad je Hernán Cortés otkrio Meksiko. Pa i tada su na nju ponajprije gledali kao na mogućnost dobre zarade, a ne kao na izvor užitka.

Kako je nastala čokolada i kakva su njezina svojstva?Kakaovca je u Meksiku bilo napretek i bio je zapravo jedino sredstvo plaćanja u toj zemlji. Španjolci su se stoga najprije morali domoći kakaovca, da bi tek zatim imali pristup ostalim prirodnim bogatstvima, prije svega zlatu.

Osim toga, kako ondje nije bilo vina, španjolski su vojnici na kraju taj chocolat prihvatili kao piće. Štoviše, opazili su da, kako je jedan među njima zapisao, »kada ga piješ, cijeli dan možeš putovati a da ne osjećaš .ni umor ni glad«.

Uskoro su otkrili da se gorak okus napitka može ublažiti tako da se kakaovcu dodaju šećer, vanilija, cimet ili anis.

Zahvaljujući redovnicama iz Oaxacal i njihovim receptima, čokolada je napokon postala poslasticom, a europski osvajači spoznali su koliko se bogatstvo krije u tome novom otkriću. U nadi da će se u Novom svijetu obogatiti, odlučili su se ondje naseliti.

Čokolada je ubrzo postala dijelom svakodnevnog života Španjolaca.

Ne mogavši se nje odreći ni kad su se vratili u domovinu, kolonisti su ubrzo njome »zarazili« i domaće stanovništvo. Tako je nastalo tržište za uvoz čokolade i otvoreni su putovi kojima je ona od tada redovito stizala u Španjolsku.

Grad u južnom Meksiku, u podnožju gorja Sierra Madre. Asteci su ga utemeljili 1486., a pod španjolskom je vlašću bio do 1522.

Međutim, mnogo je godina prošlo prije nego što je čokolada prešla španjolske granice. Tek u XVII. stoljeću pojavljuje se u drugim dijelovima Europe. U Francuskoj se prvi put pojavljuje na dvoru kralja Luja XIII., i to 1615. godine, kada se kralj oženio princezom Anom, kćerkom španjolskoga kralja Filipa II.

Kraljica je od djetinjstva voljela čokoladu i svoju je »strast« prenijela u Francusku. Lyonski kardinal, brat kancelara Richelieua, često je čokoladu pio »da bi ublažio probavne tegobe i smirio svoju gnjevnu i naprasitu ćud«. Kardinal Mazarinz nikamo nije putovao bez svoga osobnog proizvođača čokolade, inače Talijana.

Čim bi ujutro ustao, regent Filip Orleanski organizirao bi nešto poput »Čokoladne zabave«, na kojoj nije samo on pio čokoladni napitak. Biti pozvan »na čokoladu kod regenta« smatralo se velikom društvenom čašću.

Vrijedno svojstva čokolade

O čokoladi je, nema sumnje, napisano više nego o ijednoj drugoj namirnici. Ta, tko bi prema njoj mogao ostati ravnodušan? Osim pohvala izvrsnom okusu, zapisi iz XVII. stoljeća dokazuju da su se uvelike cijenila i njezina ljekovita svojstva. U početku su je preporučivali kao sredstvo koje »tijelu vraća njegovu prirodnu snagu«.

Danas znamo da je njezin okrepljujući učinak posljedica visoke koncentracije magnezija. Budući da sadrži i veliku količinu fosfora, čokolada se preporučivala »učenim ljudima« kako bi imali više snage i izdržljivosti za umne napore. “

Crkveni su dužnosnici zaključili da im čokolada pomaže lakše podnositi post kojemu su se redovito podvrgavali, a osobito tijekom korizme.

Većina onih koji su pisali o čokoladi slaže se u pogledu njezina blagotvornoga djelovanja na probavu. Brillat-Savarin, otac svih kritičara hrane, u svojoj Psihologiji okusa piše: »popijete li oveću šalicu čokoladnog napitka poslije obilna obroka, sva hrana koju ste pojeli bit će probavljena u roku tri sata«. Navodi, također, kako je nekoliko dama uspio nagovoriti da slijede njegov primjer i da su mu otada sve bile vječno zahvalne.

Naslijedio je Richelieua i također bio osobnim savjetnikom kralja. U svojoj odličnoj knjizi 0 čokoladi Martine Jolly3 citira izvjesnoga doktora Blegnyja, koji čokoladu vlastite proizvodnje preporučuje svima onima »koji ljube, a imaju nesreću bolovati od najčešće od svih otmjenih bolesti, jer ona će im [čokolada] pružiti najveći mir i utjehu«.

Neki drugi Blegnyjevi suvremenici iz XVIII. stoljeća tvrdili su da se čokoladom uspješno liječi sušica. To su, dakle, neke od vrijednih odlika čokolade. Ako ste i sami njezin ljubitelj, uopće ne sumnjam da ćete navedenima moći dodati još pokoju.

Možda će vas zanimati…