Uspijete li uspješno organizirati svoju prehranu, uspjet ćete uspješno organizirati i vlastiti život.
Nažalost, suvremeni čovjek više nije naročito razumno biće. Izgubio je mnogo od svoje negdašnje mudrosti. I premda je uspio zakoračiti čak na Mjesec, nesposoban je pravilno organizirati vlastitu prehranu.
Voditelji zooloških vrtova veliku pozornost posvećuju proučavanju prehrambenih navika životinja. Oni znadu da je upravo u tome ključ njihova opstanka.
Kad majmunica izgubi plodnost, a medvjedu se prorijedi krzno, kad lav postane preposlušan, a slon izgubi pamćenje, voditelj zoološkog vrta utvrdi nastalo stanje i provede određene promjene u njihovoj prehrani.
Suprotno tome, kada se na početku dvadeset prvoga stoljeća čovjek ujutro probudi sa zastrašujućim osipom na licu, nepodnošljivom glavoboljom ili neugodnim zadahom iz usta, liječnik ga vjerojatno uopće neće ni upitati kako se hrani. Nažalost, životinje i strojevi danas uživaju bolju njegu od ljudi.
Državna rukovodstva visokoindustrijaliziranih zemalja trebala bi više računa povesti 0 nepravilnostima u prehrani svoga stanovništva i dati prednost rješavanju upravo toga golemoga problema. Kada bi vlade u tim zemljama povele dobro utemeljenu, žestoku i opsežnu kampanju radi podizanja svijesti o tako temeljnim pitanjima vezanima uz ljudsko zdravlje, rast dividendi zbog povećane proizvodnje, smanjenje troškova u zdravstvenim službama te poboljšanje kvalitete života znatnog broja stanovnika – i bogatih i siromašnih – bili bi nesagledivi.
Prije nekog vremena posjetio sam Svijet Walta Disneyja u Floridi. Promatrajući mnoštvo prosječnih Amerikanaca, bio sam iskreno šokiran brojem pretilih pojedinaca među njima. Prosječno je 18% Amerikanaca predebelo, što je gotovo petina ukupnog pučanstva.
Tu činjenicu i američki znanstvenici povezuju s prekomjernom zastupljenošću loših ugljikohidrata u njihovoj prehrani.
S obzirom na tolik broj pretilih ljudi, nije nikakvo čudo što se pretilost u Sjedinjenim Državama prihvaća kao nešto posve obično i svakodnevno.
Debele žene mogu nabaviti odjeću koju su modni kreatori osmislili posebno za njih, a odijela namijenjena poslovnim ljudima proizvode se sve do veličine XXL.
No osobito zabrinjava to što su pretili ljudi najčešće vrlo mladi, a to, rekao bih, dokazuje izravnu povezanost te pojave i prehrambenih navika koje su se ustalile od Drugoga svjetskog rata naovamo.
Što se Francuza tiče, vjerujem da bismo se mi, zahvaljujući upravo našoj tradicionalnoj kuhinji, mogli oduprijeti tim trendovima. Međutim, američki utjecaj ni u nas nije u začetku. U svakom našem većem gradu hamburgeri se mogu nabaviti na svakom koraku, a populamost zaslađenih bezalkoholnih napitaka povećava se iz dana u dan.
Popuštajući pred pritiskom utjecaja javnosti, s jedne, i praktičnosti s druge strane, mi i nesvjesno potičemo u svoje djece navike koje sami vjerojatno ne bismo prihvatili. Za koju godinu bit će prekasno da se išta promijeni.
Mnogi ljudi znaju podrobno objasniti što trebate činiti da bi vaš automobil izdržao 150.000 kilometara vožnje, no istodobno nemaju pojma kako produljiti život vlastite djece. Tragično je, međutim, što o tome malo tko dublje razmišlja.
Ljudsko je tijelo zadivljujući »stroj«, čija je izdržljivost tolika da je vrlo teško utvrditi kada se približilo opasnoj granici. neće ni upitati kako se hrani. Nažalost, životinje i strojevi danas uživaju bolju njegu od ljudi.
Državna rukovodstva visokoindustrijaliziranih zemalja trebala bi više računa povesti o nepravilnostima u prehrani svoga stanovništva i dati prednost rješavanju upravo toga golemoga problema. Kada bi vlade u tim zemljama povele dobro utemeljenu, žestoku i opsežnu kampanju radi podizanja svijesti o tako temeljnim pitanjima vezanima uz ljudsko zdravlje, rast dividendi zbog povećane proizvodnje, smanjenje troškova u zdravstvenim službama te poboljšanje kvalitete života znatnog broja stanovnika – i bogatih i siromašnih – bili bi nesaglediví.
Prije nekog vremena posjetio sam Svijet Walta Disneyja u Floridi. Promatrajući mnoštvo prosječnih Amerikanaca, bio sam iskreno šokiran brojem pretilih pojedinaca među njima. Prosječno je 18% Amerikanaca predebelo, što je gotovo petina ukupnog pučanstva. Tu činjenicu i američki znanstvenici povezuju s prekomjernom zastupljenošću loših ugljikohidrata u njihovoj prehrani.
S obzirom na tolik broj pretilih ljudi, nije nikakvo čudo što se pretilost u Sjedinjenim Državama prihvaća kao nešto posve obično i svakodnevno. Debele žene mogu nabaviti odjeću koju su modni kreatori osmislili posebno za njih, a odijela namijenjena poslovnim ljudima proizvode se sve do veličine XXL.
No osobito zabrinjava to što su pretili ljudi najčešće vrlo mladi, a to, rekao bih, dokazuje izravnu povezanost te pojave i prehrambenih navika koje su se ustalile od Drugoga svjetskog rata naovamo.
Što se Francuza tiče, vjerujem da bismo se mi, zahvaljujući upravo našoj tradicionalnoj kuhinji, mogli oduprijeti tim trendovima.
Međutim, američki utjecaj ni u nas nije u začetku.
U svakom našem većem gradu hamburgeri se mogu nabaviti na svakom koraku, a populamost zaslađenih bezalkoholnih napitaka povećava se iz dana u dan.
Popuštajući pred pritiskom utjecaja javnosti, s jedne, i praktičnosti s druge strane, mi i nesvjesno potičemo u svoje djece navike koje sami vjerojatno ne bismo prihvatili. Za koju godinu bit će prekasno
da se išta promijeni.