Prehrambeni stručnjaci smatraju ugljikohidrate najvažnijim nositeljima energije. U velikim količinama oni mogu biti štetni, ponajprije za ljude koji se nedovoljno kreću i ne bave se sportom.
Što su ugljikohidrati?
Pod pojmom ugljikohidrata podrazumjevamo veliki broj tvari koji se sastoje od molekula šećera.
Ako se molekula šećera pojavljuje pojedinačno, naziva se jednostavnim šećerom. To su, na primjer, grožđani i voćni šećer, koje nalazimo u voću. Te šećere krv preuzima odmah.
Pojavljuju li se zajedno dvije molekule šećera, riječ je o dvostrukim šećerima. U njih se ubrajaju mliječni šećer, šećer od slada te šećer iz trske i repe. Oni se moraju rastaviti na jednostavne šećere kako bi mogli ući u krv.
Nadalje, postoje molekule koje se spajaju u dugačke lance i tvore mnogostruke šećere – kompleksne ugljikohidrate. Oni se nalaze u integralnim žitaricama i njihovim proizvodima, mislijima i krumpiru, mahunastom povrću, voću te u namirnicama koje sadrže i druge vrijedne sastojke poput vitamina, minerala i balastnih tvari. Rastavljanje molekularnih lanaca zahtijeva dulje vrijeme probave pa šećer sporije dospijeva u krv i njegova razina u krvi je postojana.
Dodavanje glukoze
Iz ugljikohidrata tijelo stvara glukozu, jednostavan šećer, potreban mnogim stanicama, ponajviše mozgu, mišićima i živcima. Ako stanice nemaju dovoljno glukoze, one to odmah dojavljuju mozgu. Mozak izdaje naredbu za dovođenje glukoze u stanice. Za njezino sigurno putovanje i ulazak u stanice pobrinut će se hormon inzulin. Razina šećera u krvi raste i postajemo gladni. Nerjetko želimo nešto slatko. Posegnemo li tada uistinu za nečim slatkim, punim tvorničkog šećera ili za namirnicama koje su kemijski obrađene, pokrenut ćemo nepovoljan proces zbog fatalnog opterećenja razine šećera u krvi.
Jednostavni ugljikohidrati su pravo zlo u obitelji ugljikohidrata. Oni se nalaze u šećeru, proizvodima od bijelog brašna i mnogim gotovim proizvodima.
Tijelo ih brzinom munje pretvara u glukozu i tako se podiže razina šećera u krvi. Budući da je inzulin odmah na raspolaganju, šećer ubrzo opada.
Gladni smo i bezvoljni. Ponovo uzimamo hranu i krug se zatvara.
Razina šećera u krvi doživljava uspone i padove, što nepovoljno djeluje na proizvodnju inzulina, dovodi do povećanja šećera u krvi, rezistencije inzulina i na kraju dijabetesa mellitusa tipa 2.
Složeni ugljikohidrati: Proizvodi od integralnog brašna, žitarice i povrće sadrže nositelje energije koji se sporo razgrađuju.
Kako bi iz njihove složene građe tijelo dobilo jednostavnu molekulu glukoze, ono mora mnogo više raditi, a to ujedno pospješuje i izmjenu tvari.
Trideset posto energije dobivene uzimanjem ugljikohidrata potrebno je za pretvaranje u glukozu.
Dulje vrijeme probave za nas je povoljno jer se tako dulje osjećamo sitima.
Razina šećera u krvi raste relativno polako i neznatno. Izlučivanje inzulina relativno je slabo, a ponajprije ravnomjerno.
Složeni ugljikohidrati daju više energije i time povećavaju izdržljivost. Jednom gramu tih ugljikohidrata odgovaraju četiri kalorije.
